23.03. 2026. godine u Zagrebu je održana 4. međunarodna konferencija „Autizam i mentalno zdravlje“, u organizaciji Saveza udruga za autizam Hrvatske i udruge ASK. Tijekom jednog dana, na istom su se mjestu susreli stručnjaci iz različitih područja, predstavnici institucija, organizacije civilnog društva, roditelji i autistične osobe, kako bi otvorili jedno od najvažnijih, ali i najzanemarenijih pitanja u sustavu podrške, mentalno zdravlje autističnih osoba s intelektualnim teškoćama.

Ovogodišnja konferencija bila je jasno usmjerena na one koji najčešće ostaju izvan fokusa sustava, autistične osobe s većim potrebama za podrškom, osobito osobe s intelektualnim teškoćama. Upravo kroz njihovu perspektivu otvorena su pitanja koja nadilaze pojedinačne intervencije i vode prema sustavnim rješenjima. Rasprava o mentalnom zdravlju pritom nije ostala na razini kliničkih pristupa, već je dosljedno postavljena u širi kontekst kvalitete života, dostupnosti podrške i načina na koji su sustavi organizirani.

Kroz izlaganja i rasprave jasno se oblikovala zajednička poruka: mentalno zdravlje autističnih osoba ne može se razumjeti bez razumijevanja okruženja u kojem žive. Dugotrajna izloženost neprilagođenim obrazovnim, zdravstvenim i socijalnim sustavima, nedostatak kontinuirane podrške te ograničene mogućnosti sudjelovanja u zajednici izravno utječu na razvoj anksioznosti, depresivnih stanja i drugih teškoća. U tom smislu, mentalno zdravlje prestaje biti isključivo individualno pitanje i postaje pokazatelj funkcionalnosti sustava.

Važan doprinos konferenciji dali su međunarodni govornici koji su kroz svoje iskustvo dodatno naglasili ovu povezanost. Sara Ryan sa Sveučilišta u Manchesteru govorila je o nužnosti uključivanja osoba s invaliditetom i njihovih obitelji u istraživanja i oblikovanje politika, ističući kako bez tog uključivanja sustavi često promašuju stvarne potrebe korisnika. Njezino izlaganje posebno je snažno odjeknulo u dijelu koji se odnosi na odgovornost institucija da ne samo pružaju usluge, nego aktivno slušaju i uče iz iskustva onih kojima su te usluge namijenjene.

Sličnu poruku, ali iz perspektive osobnog iskustva i rada unutar sustava, donijela je Beth Richards, samozastupnica i edukatorica koja djeluje u okviru britanskog zdravstvenog sustava. Kroz konkretne primjere iz prakse ukazala je na jaz između formalno dostupnih usluga i njihove stvarne pristupačnosti za osobe s intelektualnim teškoćama. Posebno je naglasila koliko nedostatak prilagodbi u komunikaciji i okruženju može dodatno pogoršati stanje mentalnog zdravlja te koliko je važno sustavno ulagati u edukaciju stručnjaka.

Konferencija je ujedno otvorila i niz pitanja vezanih uz kontinuitet podrške, osobito u prijelazima između sustava. Okrugloi stol kojeg je vodila izv. prof. Sanja Šimleša s Edukacijsko-rehabilitacijskog fakulteta je ugostio sudionike Senadu Halilčević, samozastupnicu, Kristinu Karlović, edukacijsku rehabilitatoricu, Ljilju Ivanković, edukacijsku rehabilitatoricu, udruga Korablja – Arka, izv. prof. dr. sc. Marka Buljevca, Sveučilište u Zagrebu Studijski centar socijalnog rada Pravnog fakulteta i dr. Raphaela Benea, voditelja službe za neurorazvoj kantona Neuchâtel (Švicarska) koji su se više puta vraćali na problem naglog gubitka podrške nakon završetka obrazovanja, kada mnoge autistične osobe i njihove obitelji ostaju bez adekvatnih usluga. Upravo u tim trenucima povećava se rizik od pogoršanja mentalnog zdravlja, što dodatno potvrđuje potrebu za dugoročnim i koordiniranim pristupom.

Kroz pozvano predavanje mlade znanstvenice Matee Beglić Alić o kvaliteti života autističnih osoba s intelektualnim teškoćama u Hrvatskoj, poseban naglasak stavljen je i na važnost alternativne i augmentativne komunikacije kao preduvjeta za razumijevanje potreba osoba koje ne koriste govor ili ga koriste u ograničenoj mjeri. Bez mogućnosti izražavanja vlastitih potreba i osjećaja, teško je govoriti o kvalitetnoj podršci, a još teže o očuvanju mentalnog zdravlja. U tom smislu, komunikacija je predstavljena ne samo kao tehnički alat, već kao temeljno pravo.

Kroz cijeli program bilo je vidljivo i snažno pomicanje prema uključivanju iskustva samih autističnih osoba i njihovih obitelji u raspravu. Takav pristup, koji se sve više afirmira na međunarodnoj razini, jasno pokazuje da se održiva rješenja ne mogu razvijati bez aktivnog sudjelovanja onih na koje se odnose. Upravo ta promjena perspektive, od „govorenja o“ prema „govorenju s“, jedna je od najvažnijih poruka ove konferencije.

U širem kontekstu, konferencija je još jednom otvorila pitanje strateškog upravljanja sustavom podrške u Hrvatskoj. Uz kontinuirani rast broja osoba s dijagnozom iz spektra autizma i sve kompleksnije potrebe, postaje sve očitije da fragmentirani pristupi više nisu dovoljni. Potreba za Nacionalnim planom za autizam, kao krovnim dokumentom koji bi omogućio koordinirano planiranje i razvoj usluga, bila je prisutna kao zajednička nit brojnih izlaganja i rasprava.

Organizacija ovako zahtjevnog i sadržajno bogatog događaja ne bi bila moguća bez podrške partnera i sponzora. Posebnu zahvalnost upućujemo našem zlatnom sponzoru, Končar, koji je prepoznao važnost teme mentalnog zdravlja autističnih osoba i svojim doprinosom omogućio realizaciju konferencije na visokoj razini. Njihova podrška predstavlja važan primjer kako poslovni sektor može prepoznati i aktivno podržati teme od šireg društvenog značaja. Zahvaljujemo i svim ostalim sponzorima, partnerima i sudionicima koji su svojim angažmanom doprinijeli kvaliteti i dosegu konferencije.

Konferencija „Autizam i mentalno zdravlje“ još je jednom pokazala da u Hrvatskoj postoji znanje, iskustvo i spremnost za promjene. Ono što sada slijedi jest pretvaranje tih uvida u konkretne korake koji će unaprijediti sustav podrške. Jer mentalno zdravlje autističnih osoba ne može čekati–ono ovisi o odlukama koje donosimo danas.